Ljubišnja

Ljubišnja se nalazi na medjudržavnoj granici BiH i Crne Gore, na pravcu Foča-Pljevlja, odnosno na prostoru između kanjona Tare i Ćehotine, u narodu poznata kao „gora sa trista izvora“. To je blago zaobljena površ, sa najvišim vrhom Dernečište (2.238 m). Obrasla je uglavnom četinarskom šumom, sa nešto bukve i hrasta u podnožju. Pri vrhu je gusta klekovina, na pojedinim mjestima neprohodna. Široki i prostrani pašnjaci u podnožju se nastavljaju ka samom vrhu.Na padinama se mogu naći razni čajevi i gorsko cvijeće, što je odlika pitomih planina. Naravno, Ljubišnja je pitoma samo ljeti, a u zimske dane zna napadati 2-3 metra snijega, koji se  zadrži  do u kasno proljeće. Tada sela i zaseoci podno planine budu odsječeni od svijeta.

Sa vrha Ljubišnje se pruža nezaboravan pogled na Durmitor, Maglić, Zelengoru, Jahorinu, Bjelašnicu, Sinjajevinu, Zlatar, kao i na duboke usjekline kanjona Tare, Pive, Drage i Sušice.

Legenda o nastanku imena ove planine je vezana za vlastelinsku porodicu Kosača. Na ime Stjepan Vukčić Kosača je pošao u Pljevlja dovesti svome sinu nevjestu  i put ga je naveo preko planine koja u ljetnje dane bijaše tiha, puna mirisnog cvijeća i svježine, iskonskog mira i idile. Svatovi su odlučili zanoćiti upravo tu na padini prelijepe planine. Blagi povjetarac je razotkrio prelijepo lice mlade latinke koju je Stjepan vodio svome sinu. Nije se mogao suzdržati, a da je neobljubi. I tako od „ljubiti snahu“nasta ime Ljubisna, što će kasnije zbog lakšeg izgovora ostati Ljubišnja!